NEMOJMO ZABORAVITI NA GOSPODINA

Na vratima jedne crkve osvanuo je plakat s tekstom:

„Da bismo svima udovoljili, sljedeće nedjelje organiziramo pohod svetoj misi za koji neće biti isprika.

U sakristiji će biti namješteni kreveti za sve one koji kažu: ‘Nedjelja je jedini dan kad se mogu naspavati.’

Naručeni su udobni naslonjači za sve koji se tuže da su crkvene klupe tvrde i neudobne. Osigurali smo kapi za oči onima koji će doći izmučeni gledanjem televizije u sitne sate.

Na ulazu će se dijeliti metalni šljemovi onima koji misle da će im, kad dođu u crkvu, pasti krov na glavu. Topli pokrivači dijelit će se onima koji kažu da je crkva hladna, a ventilatori onima kojima je u crkvi prevruće.

Onima koji govore da u crkvu idu oni koji su izvan crkve najgori ljudi, bit će dostupan popis s rubrikama za označavanje.

Rodbina i prijatelji stizat će u pomoć gospođama koje ne mogu u isto vrijeme biti u crkvi i spremati objed.

Nevoljnima da daju milostinju dijelit će se kartoni s natpisom: ‘Već sam dao milostinju’.

U jednoj od crkvenih lađa postavit će se nasadi cvijeća i stabala za one koji Boga traže samo u prirodi.

Liječnici i medicinske sestre brinut će se za one koji se uvijek upravo i samo nedjeljom razbole. Onima koji ne čuju propovijedi, dijelit će se slušni aparati, a onima koji ne podnose buku, dijelit će se čepovi za uši.

Crkva će biti ukrašena božićnim zvjezdicama i uskrsnim ljiljanima za one koji je uvijek posjećuju samo na ta dva blagdana.“

Čini se kao da su nedjeljne mise u današnje vrijeme postale nekom vrstom prisilnog rada. Bog nam daruje vječnost, a mi mu nevoljko posvećujemo koji trenutak.

Unatoč iskrivljenoj slici Crkve koja se provlači kroz naše društvo u posljednje vrijeme, mi ovdje okupljeni znamo pravu istinu: Naš Bog je živ i Crkva, kao zajednica Njegovih vjernika će opstati unatoč svemu. Zato iskoristimo milosti koje nam daje sveta misa i nemojmo biti u onoj skupini vjernika koja pronalazi razne isprike da bi izbjegla tjedni susret sa živim Bogom i braćom vjernicima.

Pred nama je ljeto, no nemojmo zaboraviti na našeg Gospodina koji nas čeka i uvijek iznova vraća k sebi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *