DOŠAŠĆE (ADVENT): GOSPODINE, DOĐI, TREBAMO TE!

Započeli smo došašće ili advent. To je u Crkvi vrijeme od 4 tjedna kad se pripremamo za proslavu Božića, za proslavu rođenja našega Spasitelja Isusa Krista. Sve je u ovom vremenu okrenuto prema Kristu kao središtu i kao cilju. Čovjek je, zapravo, stalno u adventu, u iščekivanju dolaska nekoga ili nečega. Zato Biblija voli nazvati čovjeka “vir desideriorum”- čovjekom čežnje i bićem koje razmišlja o onome što će doći.

Advent doslovno znači dolazak. Mi iščekujemo Kristov dolazak. Spominjemo se triju dolazaka. Prvi je povijesni Kristov dolazak u našem tijelu. Isus je proživio naš zemaljski život; prošao je, kako stoji u evanđelju, svijetom čineći dobro, a opet je završio na križu kao zločinac. To je povijesni Isus. Kad je ostavljao ovu našu zemlju svojima je obećao: Odsad ću biti s vama na drugi način! Taj drugi način njegove prisutnosti među nama jest nevidljiv zemaljskim očima, ali ga vjernik prepoznaje vjerom, srcem: prepoznaje ga u riječi Božjoj, u otajstvima, u liturgijskim slavljima na koja se okupljamo. Prepoznajemo ga, na poseban način u sakramentu euharistije. Prepoznajemo ga, nadalje, u braći i sestrama, u patnicima i siromasima. To je sadašnja Isusova prisutnost; za nju kažemo da je sakramentalna, otajstvena. A treći vid je: Isus će opet doći u slavi, doći će suditi žive i mrtve, kako molimo u Vjerovanju. Sve je ovo sadržaj došašća. To je zapravo sadržaj svake naše mise koju slavimo: Naviještamo smrt Isusovu, slavimo njegovo uskrsnuće tj. Njegovu prisutnost s nama na otajstven način i iščekujemo da Isus opet dođe u slavi.

DošašćeCijeli Stari zavjet čeka Spasitelja, čeka nekoga s neba. Ta je svijest živa: Bog će poslati nekoga s neba. Treba znati, to je narod koji vjeruje Bogu, vjeruje njegovim obećanjima, ali istovremeno, to je narod koji prigovara Bogu, zaboravlja i ostavlja Boga. – I u jednom trenutku svoje povijesti, kad im je Hram razoren, kad je narod odveden u ropstvo, govore: To nam je učinio neprijatelj! Prorok koji o tome piše i koji je tipični prorok došašća, Izaija – ne zaustavlja se na tome da kaže: ovo nam je učinio neprijatelj! Već ide korak dalje i ukazuje na vlastitu krivnju: Sagriješili smo, svi smo nečisti, svi lutamo… Bunili smo se protiv Boga, griješili smo pred njim, nismo išli njegovim putem i zato je Bog dopustio da nas sve to snađe, tako piše Izaija. I sad moli Boga „neka razdere nebesa i siđe“, neka pokaže da je naš Otac, naš Otkupitelj. Njegov je vapaj: Bože, dođi, trebamo te!

To bi trebao biti i naš vapaj u ovom vremenu: Bože, trebamo te! Trebamo te da nas poučiš, da nam otvoriš oči pa da uvidimo koliko smo grešni, koliko smo kolebljivi i slabi, koliko smo materijalni.

Zanimljivo da Božja riječ i za svršetak liturgijske godine i za početak upozorava na isto. Zove na budnost! „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“ Postoji opasnost da nas obuzme duhovno mrtvilo, da postanemo površni i nestalni. Treba ostati budan u duhu obraćenja i obnove. Isus je obećao da će doći; doći će suditi žive i mrtve. Ne znamo kad će doći, i ne znamo kad će nas pozvati k sebi. Biblija donosi puno slika i prispodoba koje na to upozoravaju, a Crkva nam ih stavlja pred oči baš ovih dana na svršetku jedne i na početku nove crkvene godine. Tu spada prispodoba o 10 djevica, prispodoba o talentima kao i ovo današnje evanđelje prema kojemu je svatko dobio zadatak što treba raditi. Jedan je postavljen za stražara da čuva vrata, da pazi da se neprijatelj ne bi ušuljao u kuću i opustošio je.

Stražar je odgovoran za kuću, mi smo odgovorni za svoj život. Život nam je darovan; slobodno možemo reći da nam je iznajmljen. Koliko će trajati, ne znamo. Svakako, gospodar će doći; njemu ćemo polagati račun što smo učinili, kako smo živjeli.

Čuvati ulazna vrata – stari su redovnici/monasi koristili ovu sliku da ukažu na to kako treba čuvati svoju dušu, da u nju ne ulaze misli, želje, koje ne vode dobru, osjećaji i modeli življenja koje Bog ne voli i ne blagoslivlja. Kao što stražar čuva kuću, tako i kršćanin treba čuvati svoju dušu. Svakoga koji bi htio unutra treba zaustaviti i upitati: Odakle dolaziš? Od koga dolaziš? Što tražiš kod mene? – Samo onome što od Boga dolazi treba otvoriti ulaz u naš život. To će nas ispuniti mirom, sigurnošću, srećom. Što od Boga dolazi, tim se treba hraniti, tome dopustiti da uđe u naš život. Naprotiv, onome što ne dolazi od Boga, to treba tjerati od sebe; ne dopustiti da nam ulazi u glavu i srce, jer će nam opustošiti život, zagorčit će nam dušu i duševni mir. Grijeh ruši sreću, uvećava nesigurnost i stvara frustriranost. U životu se sve izokrene; zavlada kaos. Grijeh i životne brige dovode do tog stanja, mogu prekriti vjeru i ugušiti život.

Najlakše je reći: Drugi su krivi! Kod Boga to ne prolazi. K njemu treba doći s priznanjem vlastite krivnje: ja sam grešan, ja sam slab, ja često ostavljam i zaboravljam Boga. Stoga je vapaj: Gospodine, dođi, trebamo te! – potreban svakome od nas. To je poziv za pomoć kad smo u opasnosti, to je ona molba iz Očenaša: Dođi kraljevstvo tvoje! Molba je to da se vratimo Bogu, da postanemo Božji, da u nas uđe Božje kraljevstvo, da se preko nas vrši volja Božja.

Otvoriti dušu i srce Bogu koji dolazi, za čije se rođenje pripremamo – to je velika šansa ovoga vremena došašća. Nije to ona nestrpljiva dječja želja za Božićem: Kad će doći Božić, jaslice, bor, dječji pokloni i darovi…

Vapaj Bogu. Dođi, trebam te! – molba je odrasla čovjeka, molba je čovjeka  vjernika koji živi u ovom vremenu, koji osjeća svu težinu života i koji se ne može pomiriti s činjenicom da je svijet takav kakav jest i da mi sami često postajemo slični tom svijetu. Ovo je vrijeme kad treba preispitati svoj život, svoje stavove. Posebno se treba upitati: Gdje sam u odnosu na Boga? Gdje se životom od njega udaljavam? – Treba mu se vratiti: Bogu se treba vratiti srcem i životom.

Advent zove na zaokret; zove nas iz mraka na svjetlo. Kao simbol u došašću se koristi svijeća. Danas na prvu nedjelju gori jedna svijeća, pa će doći dvije, tri pa četiri. Svijeća je tiha i nenametljiva; ona treperi, ona govori srcu. Govori o dobroti, o povjerenju, o izgaranju. Zove nas da u ovim predbožićnim danima razmislimo malo o sebi i o onome koji će ovih dana doći – o Isusu kojeg očekujemo. Svijeća nas zove da se vratimo jednostavnosti i ljepoti života, a put za to je da se Bogu približimo, da njemu otvorimo ulaz u svoj život.

Ako nam srca budu otvorena, Bog će ih ispuniti svojim darovima: vjerom, mirom, dobrotom, požrtvovnošću. Bog će nas iznutra pročistiti i učvrstiti. U nama će biti više života, i svima će uz nas biti ljepše. Volio bih da se u svačijem srcu ovog Božića takvo nešto lijepog dogodi.

Categories Vijesti | Tags: | Posted on studeni 29, 2015

Social Networks: RSS Facebook Twitter Google del.icio.us Stumble Upon Digg Reddit

Komentiraj

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856